Bez kritičkog vrednovanja nema napretka

Iako dolazi u vrijeme svakogodišnjih retrospektivnih osvrtanja unatrag kojih su mediji potkraj svake kalendarske godine prepuni, obljetnica Vijenca neusporediva je s tim uobičajenim prigodničarskim rezimeima, i svakako zavređuje biti pozorno popraćena. Jer Vijenac je u Hrvatskoj jedini preživjeli časopis posvećen kulturi i književnosti koji u redovitom dvotjednom ritmu dolazi na kioske, uz to što svoj sadržaj u cijelosti donosi i u internetskom izdanju. Dakle taj Matičin dvotjednik jest časopis najšire dostupnosti, i već ta činjenica čini ga iznimno važnim. No još važnijim Vijenac čini činjenica da on na svojim stranicama pokriva gotovo cjelokupno hrvatsko kulturno stvaralaštvo, od književnosti, preko likovne umjetnosti, glazbe, filma, kazališta pa sve do stripa i plesa. Pritom toj produkciji već punih dvadeset pet godina ustrajno pristupa na u nas već dugo neuobičajen način – kulturne teme i umjetničko stvaralaštvo Vijenac ne obrađuje senzacionalistički.

Ne podliježe komercijalizaciji niti se povodi tržišnim principima, niti se tekstovi koriste u svrhu prikrivenog marketinga, već njeguje kritičko promišljanje i vrednovanje te analitički pristup umjetničkim djelima. Tako, kad čitatelj uzme u ruke komplet izdanja Vijenca, on u rukama drži kritički pregled hrvatske umjetnosti u dvadeset petogodišnjem razdoblju. Zato, iz pozicije stalnog suradnika književnog kritičara moram reći da mi je iznimna čast biti dijelom redakcije koja obavlja za ukupnost hrvatske kulture tako važnu zadaću. Ujedno moram istaknuti da sam izrazito zahvalan na ukazanu mi povjerenju. Jer dok kritičari vrednuju tuđa djela, prosudbe njihova pisanja iznimno su rijetke, pa svoju poziciju stalnog suradnika u Vijencu doživljavam i kao potvrdu kvalitete svojega rada. Za književnog kritičara, i uopće za svakog analitičara umjetničke produkcije, od presudne je važnosti imati stalan prostor za objavljivanje jer je kontinuitet u objavljivanju conditio sine qua non kritičarskog posla, a bez osigurana medijskog prostora nema motivacije ni ustrajnosti u tom važnom, delikatnom, koliko napornom toliko i lijepom, ali prvenstveno vrlo odgovornu, pozivu. Vijencu stoga želim još mnogo ovakvih obljetnica jer je dugovječnost i opstojnost Vijenca vrlo važna i za ukupnost hrvatske kulture. Između ostaloga i zato što bez kritičkog vrednovanja umjetnosti nema ni njezina napredovanja, čemu Vijenac posredno također pridonosi potvrđujući tako svoju višestruku važnost.